Prema ovome dole, treba, ali ograniceno:
Sa hrt sajta: http://www.hrt.hr/273511/pristojba/sto-je-javna-televizija-i-zasto-se-placa-pristojba-2
''Javna televizija bez reklama - češće iznimka nego pravilo
Stabilno financiranje ključno je za uspjeh i opstanak javnih RTV servisa. Što god se zaradi, pretvara se u program. Danas se kao većinski oblik financiranja javnih televizija i radija udomaćio tzv. mješoviti model u kojem u određenom omjeru sudjeluju javni novac i ograničeni prihodi od oglašavanja. Do takve djelomične komercijalizacije javnog RTV servisa došlo je početkom 80-tih godina kada su, uslijed naglog i zakonski neograničenog širenja komercijalnih televizija, javne televizije doživjele jak financijski udarac zbog kojeg više nisu mogle zadovoljiti bit svog postojanja. Istodobno, komercijalne su televizije i u praksi pokazale da su priroda njihovog programa i razlog njihovog postojanja dijametralno suprotni onima javnih televizija. Ta je činjenica u 90-tim godinama u Europi dovela do novog promišljanja o javnim i komercijalnim televizijama koje se i danas može sažeti u tri točke: javne televizije ne mogu imati neograničeni monopol, komercijalne televizije moraju djelovati u skladu sa zakonom, a stvaranje komercijalne televizije ne može biti na uštrb javnih televizija, koje moraju opstati kao lojalna konkurencija koje će prije svega voditi brigu o potrebama javnosti.
Građani Republike Hrvatske plaćanjem mjesečne pristojbe u ukupnim prihodima HRT-a sudjeluju sa oko 70%, a prihodi od marketinga čine 30% ukupnih prihoda - to je omjer koji odgovara omjeru u većini javnih RTV servisa u drugim zemljama. Samo je nekoliko javnih televizija u svijetu bez reklama: belgijska (samo flamanski dio, frankofonski ima oglase), finska, norveška, švedska, japanska i engleski BBC. Jedina dva javna servisa koji nisu imali neku vrstu pristojbe i koji su se financirali isključivo od oglašavanja također su prešli na mješoviti model (Španjolska i Portugal : pristojbe su ondje bile ukinute za vrijeme diktatura kada je neplaćanje pretplate postao oblik građanskog neposluha). Finska MTV sama ne emitira oglase, no dobiva 25% svih prihoda od oglašavanja svojeg privatnog konkurenta kojemu je to dio koncesije. Najčešće spominjani svjetski poznati BBC nema oglase, ali zato ima golemu bazu pretplatnika, što mu daje godišnji budžet koji se može usporediti s državnim proračunom manjih država te dva u potpunosti komercijalna ogranka koji izgrađuju nove komercijalne digitalne kanale u zemlji i svijetu, te prodaju sve u svezi s BBC-om, pa tako i njihove svjetski poznate programe. Dakle velika kvaliteta BBC-a proizlazi prije svega iz velike financijske podloge koja omogućava vrhunsku kvalitetu.
Rijetke iznimke poput BBC-a danas si mogu dopustiti da nemaju oglase, no zato se tamo plaća puno veća pretplatu, a i Velika Britanija je velika zemlja. Čak i u Njemačkoj to sebi ne mogu priuštiti, pa njihove javne televizije imaju, uistinu vrlo ograničen, ali ipak nekakav marketing. Dakle, visina pristojbe prije svega ovisi o platežnim mogućnostima populacije jedne zemlje. Jednostavno rečeno, kada bi svako kućanstvo u Hrvatskoj moglo plaćati dvostruko više za televizijsku pristojbu mjesečno, tada HRT ne bi trebala reklame u programu. Ali, javne se televizije moraju financirati na jedan ili drugi način. Važno je istaknuti i razlog zbog kojeg građani Republike Hrvatske svoj javni RTV servis financiraju direktno, a ne posredovanjem državnog proračuna, kako se financiraju ostale javne djelatnosti koje država mora osigurati svojim građanima: zakonodavac je javnom RTV servisu tako osigurao financijsku nezavisnost, pa samim time i svaku drugu nezavisnost koja iz nje proizlazi, a neophodna je za kvalitetno obavljanje zadaće javnog RTV servisa.
Ako smanjujemo udio promidžbenih poruka s jedne strane, treba povećati udio javnih sredstava. Ne možemo smanjiti postotak marketinga na javnim televizijama bez ikakve nadoknade. Zbog toga će se posljedice osjetiti na kvaliteti programa, zbog toga će trpjeti nacionalni autori (jer ne treba zaboraviti da su javne televizije najvažniji prostor za nacionalne autore i umjetnike), a zbog toga može doći i do potpunog kolapsa javnog servisa, čemu smo se osvjedočili sa španjolskom TVE, portugalskim RTP, ili pak s mađarskim MTV-om . Želimo li, dakle, da nacionalna kultura živi, potrebno je i dalje proizvoditi program, za što javni radio i televizija moraju imati dovoljno sredstava, a što komercijalne televizije, svjedoče nam iskustva iz tranzicijskih zemalja, sigurno nemaju kao prioritet. No, u tome je i razlika između dva koncepata. Javna RTV treba novac za program, dok komercijalna s programom ostvaruje novac."
Iz intervjua Verana Matica: http://www.media.ba/bs/menadzment-novinarstvo/veran-matic-glavni-urednik-b92-novinari-su-osnovna-vrednost-nase-kuce
"Kako biste opisali tržište na kojem B92 danas mora da preživi?
Neuređeno i zapušteno. To je tržište koje još nije stvorilo okvire u kojima funkcioniše. Naša profesija i mediji nisu uspeli da stvore mehanizme samoregulacije. Sa druge strane, imate „javni servis“ koji to nije, koji ne samo da dobija novac iz pretplate, već ga uzima i od reklamiranja, čime smo svi mi ostali dovedeni u neravnopravan položaj. To je greška zbog koje smo mi hendikepirani u odnosu na njih. Iz te greške proizilazi gomila drugih problema za nas. Osnovni od tih problema je što takav položaj javnog servisa urušava sistem. Radio Televizija Srbije stvara ogromne fondove koje nemilice troši i u takmičenju sa „TV Pinkom“ nabija cene programima, produkcijama i tako dalje. Sada svaka od ostalih televizija mora da podigne prag svojih finansijskih moći iznad onoga što je komercijalna vrednost emitovanja programa, što se zaista može isplatiti, povratiti uloženi novac.
Da li to znači da druge televizije ne mogu da prate te cene na tržištu?
To je delimično tačno, jer to mogu da prate televizije koje već imaju akumuliranu veliku količinu novca, kao što je „Pink“, ili televizija koja je globalno moćna, kao što je „Fox“, mada to za sada ne pokazuje kod nas. To je situacija dampinga. Ako vi ne živite na tržištu samo od reklama, onda možete da manipulišete situacijom, da snižavate cene, pravite popuste i „podrezujete“ samo tržište. Dakle, veliki je prostor za favorizovanje jedne televizije na račun drugih."
http://novaekonomija.rs/sr/artikli/16-pitanja-za-verana-mati%C4%87a
"da su komercijalni mediji napravili dogovor da se pomogne javnom servisu da dostigne stepen naplativosti od 95 odsto pretplate, a da recimo, zauzvrat, javni servis smanji oglašavanje na tri minuta po satu..."
