Verovatno ciljaš na zemljište, ali da najpre proširimo priču. Ja mislim da je sve što postoji u nekoj državi nacionalni resurs. U slučaju rata ili slične preke potrebe ono to i postaje.
U tom smislu, dok postoji svest o zajedništvu, ono što je nacionalni resurs može biti podeljeno u privatnu svojinu.
Ograničenja privatne svojine idu pre iz strukturnih karakteristika, nego iz odredjenja da je nešto nacionalni resurs. Pa onda putna mreža, železnička mreža, reke itd nisu privatne niti će biti.
Ipak, kada nešto iz javnog prelazi u privatno vlasništvo, onda to nije u jednakom smislu moguće iskoristiti u javne svrhe, pa sa ovim prelaskom po mom mišljenju treba biti konzervativan.
To važi i za zemljište. Čak i ako u SSP piše da stranci iz EU mogu da kupuju zemlju pod istim uslovima kao i domaći, to ne znači da je sadašni vlasnik mora prodavati.